Robert Brovdi, poznat pod ratnim nadimkom Mađar, posljednjih je godina izrastao u jedno od prepoznatljivijih lica ukrajinskog ratovanja dronovima. Njegova priča pokazuje koliko se način ratovanja promijenio, ali i koliko su ljudi koji predvode nove tehnologije postali važne mete.
Prema navodima koji su se proširili preko kriminalnih mreža na postsovjetskom prostoru, Rusija je navodno ponudila čak 20 milijuna dolara za informacije koje bi dovele do Brovdija. Za sada nije potvrđeno da je takva nagrada službeno raspisana, pa tu tvrdnju treba promatrati s oprezom. Ono što jest poznato jest da je Brovdi već godinama na meti ruskih vlasti. Ruski sudovi osudili su ga u odsutnosti zbog više kaznenih djela povezanih s terorizmom i izrekli mu višedesetljetnu zatvorsku kaznu.
Mađar je postao simbol ukrajinskog dronskog ratovanja
Brovdi je počeo s relativno malom jedinicom teritorijalne obrane, poznatom kao Mađarove ptice, a ona je s vremenom prerasla u 414. zasebnu brigadu bespilotnih sustava. Njegov uspon prati širu transformaciju ukrajinskih oružanih snaga, u kojoj su bespilotne letjelice od pomoćnog sredstva postale jedno od ključnih oružja na bojištu.
Njegove jedinice objavljuju snimke napada na ruske položaje, tehniku i vojnike, a upravo su takve snimke pridonijele Brovdijevoj javnoj prepoznatljivosti. Istodobno, njegova vidljivost znači i veću izloženost. Svaka javna informacija o njegovu kretanju ili lokaciji potencijalno može imati sigurnosne posljedice.
Prema pisanju Wall Street Journala, Brovdijeve snage odgovorne su za približno trećinu ruskih gubitaka, iako čine tek oko 2,5 posto ukrajinskih oružanih snaga. Taj podatak treba shvatiti kao procjenu navedenu u izvještaju, a ne kao neovisno potvrđenu statistiku svih ruskih gubitaka. Ratni podaci o poginulima i ranjenima ionako su među najtežim podacima za neovisnu provjeru.
Brojke na ekranu i cijena rata
Posebno upečatljiv detalj iz izvještaja Wall Street Journala odnosi se na Brovdijevo zapovjedno središte. Novinar je do njega stigao uz stroge sigurnosne mjere, uključujući isključivanje lokacijskih usluga, zrakoplovni način rada i pohranu telefona u zaštitnu Faradayevu vrećicu.
U podzemnom zapovjednom centru nalazio se i elektronički brojač koji, prema tvrdnjama postrojbe, prati broj ruskih vojnika koje su njezine snage ubile. Tijekom razgovora novinara s Brovdijem broj na zaslonu porastao je s 302 na 343.
Na zidu su, istodobno, bila ispisana imena 79 poginulih pripadnika njegove jedinice. Ta dva prizora zajedno možda najbolje opisuju stvarnost rata koji je sve više digitalan, ali čiji je konačni rezultat i dalje ljudski gubitak.
Brovdi je govorio i o omjeru poginulih na obje strane. Prema njegovoj vlastitoj evidenciji, omjer je u jednom trenutku iznosio 1 prema 656, što je smatrao nezadovoljavajućim. Takve brojke, međutim, treba tretirati kao podatke koje iznosi sama postrojba, a ne kao neovisno potvrđenu bilancu rata.
Rat u kojem dron postaje oružje i poruka
Priča o Brovdiju nadilazi njegovu osobnu biografiju. Ona govori o tome koliko su se ukrajinske i ruske snage morale prilagoditi ratu u kojem mali, relativno jeftini dron može pronaći metu, pratiti je i napasti je na velikoj udaljenosti.
Brovdi upravo u toj promjeni vidi prednost novih ukrajinskih postrojbi. Njegova tvrdnja da mala moderna ukrajinska vojska nadjačava stari sovjetski sustav nije samo vojna procjena nego i poruka o tome kako on vidi transformaciju ukrajinskog ratovanja.
Istodobno, njegov slučaj pokazuje i drugu stranu tehnološkog rata. Što je zapovjednik uspješniji i javno eksponiraniji, to postaje važnija meta. Zato stroga pravila kretanja, skrivanje lokacije i zaštita komunikacija nisu detalji za stvaranje ratne atmosfere, nego nužan dio svakodnevnog preživljavanja.
Kratki komentar
Najzanimljiviji dio ove priče nije navodna nagrada od 20 milijuna dolara, čija vjerodostojnost zasad nije potvrđena, nego činjenica da je čovjek poput Brovdija postao simbol šire promjene u načinu ratovanja. Dronovi više nisu samo dodatak tradicionalnim snagama. Oni su postali jedan od ključnih instrumenata izviđanja i napada, a ljudi koji njima upravljaju sve češće postaju mete jednako važne kao i klasični vojni zapovjednici.
Izvor: The Wall Street Journal