Evo autorske verzije, napisane kao portal tekst, uz jasno odvajanje činjenica od političkih stavova.
Marko Potrebica o Trebinju i veličanju Mladića: Pomirenje bez suočavanja s prošlošću nije moguće
Predsjednik Gradskog vijeća Dubrovnika Marko Potrebica reagovao je na javna okupljanja u Trebinju i drugim sredinama na kojima se, prema dostupnim navodima, odavala počast Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske koji je pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Njegova reakcija otvorila je šire pitanje odnosa Dubrovnika i Trebinja, ali i mnogo važnije pitanje koje godinama opterećuje odnose u regiji: može li se govoriti o stvarnom pomirenju ako se istovremeno veličaju osobe pravosnažno osuđene za najteže zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini?
Pomirenje ne može značiti brisanje prošlosti
Potrebica je poručio da podržava dobrosusjedske odnose i pomirenje, ali smatra da za njih nisu dovoljni blizina gradova, ekonomski interesi i činjenica da je od rata prošlo mnogo godina.
Prema njegovom stavu, osnovni uslovi za normalizaciju odnosa moraju biti poštovanje žrtava, prihvatanje utvrđenih historijskih činjenica i distanciranje od politika koje su dovele do ratnog stradanja.
Posebno je problematizirao mogućnost uspostavljanja službenih odnosa Dubrovnika i Trebinja dok, kako navodi, pojedini predstavnici vlasti u Trebinju javno veličaju Mladića.
To je politička poruka koja ide mnogo dalje od odnosa dva grada. Ona zapravo govori o granici između individualne odgovornosti i odgovornosti javnih institucija. Ljudi koji žive u jednom gradu ne mogu se automatski poistovjećivati s politikama njegove vlasti, ali javno veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca nesumnjivo predstavlja ozbiljnu prepreku povjerenju.
Oprost nije isto što i zaborav
Jedna od ključnih poruka Potrebicine reakcije jeste da oprost i zaborav nisu ista stvar.
Društva koja žele izgraditi normalne odnose nakon ratova moraju pronaći način da razgovaraju o prošlosti bez relativiziranja zločina i bez pretvaranja žrtava u politički problem. Vrijeme samo po sebi ne uklanja odgovornost, niti nekoliko decenija može promijeniti ono što je utvrđeno pravosnažnim presudama.
Potrebica je istovremeno naglasio da njegova poruka nije usmjerena protiv stanovnika Trebinja niti protiv ljudi samo zbog mjesta iz kojeg dolaze. Razliku pravi između običnih građana i onih koji, prema njegovim riječima, veličaju Mladića i učestvuju na događajima organizovanim njemu u čast.
Međutim, njegov zahtjev da se takvim osobama koje rade u Dubrovniku oduzmu radne dozvole predstavlja politički stav koji bi, ukoliko bi se razmatrao kao konkretna mjera, morao biti u skladu s hrvatskim zakonima i nadležnim procedurama. Ne može se pretpostaviti da samo politička izjava automatski znači da bi takva mjera bila pravno moguća.
Budućnost bez prekrajanja prošlosti
Ono što Potrebicina reakcija ponovo pokazuje jeste koliko su ratno naslijeđe i odnos prema presuđenim zločinima i dalje snažno prisutni u odnosima Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Normalizacija odnosa između susjednih gradova svakako bi bila vrijedna i korisna. Dubrovnik i Trebinje su geografski bliski, a njihovi građani svakodnevno su povezani različitim životnim i ekonomskim interesima. Ali trajno pomirenje ne može počivati na tome da se o najtežim pitanjima šuti kako bi se sačuvala prividna normalnost.
Istovremeno, važno je izbjeći kolektivno kažnjavanje i kolektivnu krivicu. Odgovornost za ratne zločine nije odgovornost cijelih naroda niti svih stanovnika određenog grada. Upravo zato bi jasna distanca prema veličanju pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca trebala biti pitanje principa, a ne sredstvo za obračun sa običnim ljudima.
Kratki komentar
Pomirenje nije takmičenje u tome ko će prije zaboraviti. Ono počinje onda kada se činjenice prihvate, žrtve poštuju, a veličanje zločina odbaci bez obzira na političku pripadnost ili nacionalnost. Ako se prošlost prekraja svaki put kada postane neugodna, onda se ne gradi budućnost nego se samo stvaraju novi razlozi za nepovjerenje.
Izvor: Avaz