Veličanje ratnih zločinaca u policijskim redovima nije pitanje ukusa, političkog opredjeljenja ili slobode izražavanja. Ako se navodi iz prijave protiv dvojice kadeta MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona pokažu tačnim, riječ je o ozbiljnom problemu koji se tiče profesionalnih standarda policije i odnosa prema državi čiji bi zakon trebali štititi.
Dvojica kadeta MUP-a HNK, koji se trenutno nalaze na policijskoj obuci na Policijskoj akademiji na Vracama u Sarajevu, prijavljena su unutrašnjoj kontroli zbog ponašanja koje se, prema dostupnim informacijama, povezuje s veličanjem pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
Slučaj je pokrenut nakon fotografija na kojima su se kadeti navodno fotografisali s podignuta tri prsta ispod zastave Bosne i Hercegovine. Fotografije su potom, prema prijavi, objavljene na društvenim mrežama uz poruke koje su imale za cilj veličanje Mladića.
Posebno ozbiljan dio prijave odnosi se na navodnu provokaciju upućenu osobama koje su slučaj prijavile. Međutim, taj detalj, kao i ostale tvrdnje koje nisu potvrđene kroz zvanični postupak, treba posmatrati upravo kao navode koji tek trebaju biti provjereni.
Ako se potvrde, posljedice moraju biti jasne
Činjenica da su slučaj prijavili i ljudi iz samog sistema policijske obuke pokazuje da se ovo ne može posmatrati kao običan incident među kadetima. Policijska akademija postoji upravo zato da bi budući policijski službenici usvojili profesionalne standarde, disciplinu i odnos prema zakonu.
Zbog toga je posebno važno da se postupak ne pretvori ni u politički obračun ni u pokušaj prikrivanja. Ako je bilo veličanja ratnog zločinca, institucije moraju utvrditi ko je to učinio, šta je tačno objavljeno i kakva odgovornost iz toga proizlazi.
Prema dostupnim informacijama, slučaj je prijavljen i nadležnim organima, a moguće je da bi protiv dvojice kadeta mogle biti pokrenute disciplinske mjere. Pominje se i mogućnost suspenzije, odnosno udaljavanja iz službe ukoliko se utvrdi teška povreda službene dužnosti.
Upravo zato je sada najvažnije da se ne prejudicira ishod. Prijava nije isto što i dokazana odgovornost, ali prijava ove vrste nije ni nešto što se smije ignorisati.
Šutnja institucija otvorila bi još veći problem
Najozbiljniji dio cijele priče mogao bi biti način na koji institucije reaguju nakon prijave.
Navodi da se slučaj u Mostaru pokušao zataškati za sada nisu zvanično potvrđeni. Ipak, sama sumnja u takav postupak mora biti razlog da nadležni javno i transparentno objasne šta je preduzeto.
Policija ne može tražiti povjerenje građana ako različito tretira ponašanje svojih pripadnika zavisno od toga ko je uključen. Posebno ne kada se radi o simbolima, porukama ili ponašanju koje se povezuje s osobom odgovornom za neke od najtežih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Dodatno zabrinjava informacija da je zbog sličnog ponašanja unutrašnjoj kontroli prijavljena i jedna zaposlenica MUP-a HNK. I u tom slučaju treba utvrditi činjenice, bez unaprijed donesenih zaključaka.
Komentar
Policija mora biti među institucijama u kojima je standard ponašanja najjasniji. Ko god nosi policijsku uniformu mora znati da ta uniforma predstavlja zakon i instituciju, a ne lične političke ili nacionalne poruke.
Ako su navodi tačni, onda reakcija ne smije zavisiti od nacionalnosti prijavljenih, njihovih veza ili političkog pritiska. Ako navodi nisu tačni, i to treba jasno utvrditi i saopštiti.
Najgora opcija bila bi šutnja. Jer tamo gdje nema transparentne istrage, prostor za sumnju samo raste.
Izvor: Oslobođenje