Nova pravila za uvoz polovnjaka: Ko planira kupovinu, vremena ima sve manje
Bosanskohercegovačko tržište polovnih automobila moglo bi uskoro doživjeti ozbiljan zaokret. Najavljeno je da bi EURO 6 standard postao minimalni uslov za uvoz putničkih automobila, što bi iz ponude praktično izbacilo starija vozila. Prema najavi, nakon početka primjene više se ne bi mogla uvoziti vozila proizvedena prije 2015. godine.
To na papiru zvuči kao korak prema modernijem i čistijem voznom parku. U stvarnom životu, međutim, priča je mnogo komplikovanija. Jer automobil koji je noviji, sigurniji i ekološki prihvatljiviji uglavnom je i skuplji. A upravo je cijena razlog zbog kojeg veliki broj građana uopšte gleda prema polovnim vozilima.
Šta se zapravo mijenja
Ideja Ministarstva komunikacija i transporta BiH jeste da se podigne standard vozila koja ulaze u zemlju. Za putnička vozila predlaže se EURO 6, dok bi za teretna vozila minimum bio EURO 5.
Ako takva pravila budu uvedena, kupci će imati znatno uži izbor kada je riječ o najjeftinijim polovnjacima. Vozila starija od otprilike 12 godina više ne bi mogla biti uvezena, što bi posebno pogodilo građane koji automobil traže prvenstveno prema cijeni.
Ministar Edin Forto obrazložio je promjenu željom da BiH ne postane tržište za automobile koje druga evropska tržišta više ne žele. Namjera je, dakle, jasna: podmladiti vozni park i smanjiti priliv najstarijih vozila.
Ali između dobre namjere i stvarnog efekta postoji velika razlika.
Hoće li noviji automobil automatski značiti sigurniji saobraćaj
Ovdje dolazi najvažnije pitanje. Godina proizvodnje sama po sebi nije garancija da je automobil tehnički ispravan.
Stručnjak za sigurnost saobraćaja Milenko Jaćimović upozorio je upravo na to, navodeći primjere relativno novih automobila kod kojih su se pojavljivali problemi sa sistemima kočenja i zaustavljanja. Drugim riječima, EURO standard prvenstveno govori o emisijama, a ne predstavlja kompletnu potvrdu tehničkog stanja konkretnog automobila.
Zato bi uz strožije uslove za uvoz trebalo ozbiljno govoriti i o kontroli tehničke ispravnosti, kvalitetu održavanja i stvarnom stanju polovnih vozila.
Druga strana priče je novac. Procjene o poskupljenju polovnih automobila od 10 do 20 posto treba posmatrati kao procjenu, a ne kao unaprijed garantovan rezultat. Ipak, ako se smanji broj automobila koji mogu biti uvezeni, sasvim je moguće da će pritisak na cijene biti veći.
Na kraju, sve se svodi na jednostavnu računicu
Građaninu koji ima novca za noviji automobil ova promjena možda neće predstavljati veliki problem. Za onoga ko jedva uspijeva skupiti novac za polovan automobil, svako dodatno poskupljenje može značiti razliku između kupovine i odgađanja.
Zato pitanje nije samo treba li BiH imati mlađa i čišća vozila. Malo ko će se protiviti tom cilju. Pravo pitanje je može li se standard građana podići dovoljno brzo da oni takve automobile mogu i priuštiti.
Ako država želi kvalitetniji vozni park, nije dovoljno samo zatvoriti vrata starijim automobilima. Potrebno je omogućiti da građani imaju veću kupovnu moć i da tržište ponudi dovoljno pristupačnih alternativa.
U suprotnom, možemo dobiti mlađi vozni park na papiru, ali i veći finansijski pritisak na ljude koji već sada teško dolaze do automobila.
Izvor: BHRT