Pjevala bez hidžaba, a sud joj odredio 74 udarca bičem: gdje je nestala sloboda?
Kako prenosi The Guardian, iranska pjevačica Parastoo Ahmadi dobila je kaznu od 74 udarca bičem zbog nastupa bez obaveznog hidžaba, a žalba na tu odluku u rujnu 2026. nije prihvaćena. Uz bičevanje, njoj i članovima ekipe određene su i dvogodišnja zabrana umjetničkog rada te zabrana izlaska iz zemlje.
I da čovjek zastane na trenutak. 74 udarca bičem – zbog pjesme i odjeće? Teško je uopće zamisliti da se umjetnički nastup u 21. stoljeću pretvori u sudski predmet koji završava fizičkim kažnjavanjem.
Pjesma pred praznom pozornicom postala slučaj za sud
Sve je počelo koncertom objavljenim na YouTubeu u prosincu 2024. Ahmadi je pjevala bez hidžaba, pred praznim prostorom, a snimka je kasnije postala viralna i skupila milijune pregleda. Uz nju je radilo još osam ljudi iz glazbene i produkcijske ekipe.
Iranski sud u Qomu proglasio ih je krivima za narušavanje javnog morala i objavljivanje onoga što je u presudi opisano kao „vulgaran i nemoralan sadržaj” u internetskom prostoru. Svima je izrečeno 74 udarca bičem, uz zabranu umjetničkih aktivnosti i putovanja na dvije godine.
A onda dolazi ono najvažnije: kazna nije ostala samo na papiru. Krajem rujna žalba je odbijena, čime je presuda postala pravomoćna i izvršna.
Nije baš točno da je „svijet šutio“
Pitanje zašto „globalni borci za prava žena šute” zvuči razumljivo, ali činjenice ipak pokazuju da nije riječ o potpunoj šutnji.
Organizacije za ljudska prava jesu reagirale. Amnesty International je posljednjih mjeseci snažno kritizirao postupanje iranskih vlasti prema ženama i drugim kritičarima režima, dok su međunarodne organizacije upozoravale i na širi obrazac represije u Iranu.
Problem je možda više u tome što takve reakcije često ne dođu do običnog čovjeka. Jedna izjava organizacije za ljudska prava prođe, nekoliko dana se priča o nečemu drugom i slučaj nestane iz javnosti.
Kad država određuje kako žena smije pjevati
Vjera je privatna stvar. Odijevanje je osobna stvar. Umjetnost je prostor izražavanja.
Može se raspravljati o zakonima, tradiciji i društvenim pravilima, ali fizičko kažnjavanje zbog umjetničkog nastupa otvara mnogo ozbiljnije pitanje: koliko daleko država smije ići u određivanju onoga što čovjek smije nositi, pjevati i objaviti?
Ovdje nije najvažnije slaže li se netko s pjesmom Parastoo Ahmadi. Važno je da se zbog jednog nastupa može završiti pred sudom, a potom dobiti kazna koja uključuje bičevanje.
To više nije samo priča o jednoj pjevačici. To je priča o granici između državnog zakona i osobne slobode.
Izvori: The Guardian, Euronews, RFE/RL, The National i Amnesty International.