Iranski raketni napad na američku zračnu bazu Muwaffaq Salti u Jordanu pokazuje da se sukob između Washingtona i Teherana širi i poprima sve ozbiljnije regionalne posljedice. Ako se potvrde navodi o oštećenju većeg broja američkih aviona, napad bi predstavljao jedan od direktnijih udara na američku vojnu infrastrukturu u regionu.
Prema navodima koji su se pojavili u američkim medijima, među najteže oštećenim letjelicama nalazi se A 10 Thunderbolt II, za koji se tvrdi da je ostao bez jednog krila. Spominje se i približno osam aviona F 15 sa lakšim oštećenjima, ali je važno naglasiti da ti detalji zasad počivaju na medijskim navodima, a ne na potpunoj nezavisnoj potvrdi.
Muwaffaq Salti, poznata i kao Al Azraq, nije slučajno izabrana meta. Riječ je o važnoj američkoj zračnoj bazi u Jordanu, zemlji koja se nalazi na jednom od ključnih pravaca američkih vojnih operacija na Bliskom istoku. Svaki uspješan pogodak na takvoj lokaciji zato ima značaj koji nadilazi samu materijalnu štetu.
Više od 30 projektila Patriot
Američke snage su tokom napada, prema dostupnim navodima, pokušale presresti iranske projektile koristeći sistem Patriot. Istovremeno, jordanska vojska saopćila je da je detektovala 20 balističkih projektila, od kojih je 18 presretnuto, dok su dva pala na nenaseljena područja.
Ovi podaci ukazuju na intenzitet napada, ali i na činjenicu da je protivraketna odbrana postala jedna od ključnih tačaka ovog sukoba. Čak i kada većina projektila bude presretnuta, mali broj probijenih ciljeva može biti dovoljan da izazove ozbiljnu materijalnu štetu i poremeti vojne operacije.
Upravo zato eventualno oštećenje američkih borbenih aviona ima veću težinu od samog broja pogodaka. Iran bi time pokušao pokazati da može ugroziti američke kapacitete čak i na bazama koje su zaštićene naprednim sistemima protivvazdušne i protivraketne odbrane.
Rat ulazi u opasniju fazu
Napad na Jordan dolazi nakon niza sve direktnijih američkih i iranskih vojnih poteza. Washington je prethodno objavio da je američka vojska potopila pet iranskih tankera, predstavljajući taj potez kao odgovor na raniji napad na američki ratni brod. Teheran je nakon toga poručio da je izveo napade na više američkih i savezničkih ciljeva širom regiona.
Takav razvoj događaja pokazuje da sukob više nije ograničen na pojedinačne udare između dvije države. U njega su sve više uključene zemlje domaćini američkih baza, pomorske rute i strateške tačke poput Hormuškog moreuza.
Posebno zabrinjavaju poruke iz Teherana o proširenju zone zabrane plovidbe oko Hormuza. Taj prolaz ima ogroman značaj za globalnu trgovinu energentima, pa bi ozbiljnije ograničavanje pomorskog saobraćaja moglo imati posljedice daleko izvan Bliskog istoka.
Iran istovremeno šalje poruku da vrata za pregovore nisu potpuno zatvorena. Iranska Revolucionarna garda navela je niz zahtjeva za prekid rata, uključujući prestanak novih američkih prijetnji, povlačenje izraelskih snaga iz Libana, ukidanje blokade Jemena, oslobađanje zamrznute iranske imovine i prestanak američkog pritiska na iranski nuklearni i raketni program.
Problem je u tome što se ti zahtjevi nalaze veoma daleko od pozicije koju je Washington do sada zauzimao.
Trump tvrdi da Iran popušta, ali njegovi savjetnici upozoravaju drugačije
Donald Trump ranije je sugerisao da bi rat mogao biti okončan nakon izbora za Kongres u novembru, uz tvrdnju da Iran više ne može izdržati pritisak.
Međutim, navodi Wall Street Journala ukazuju na drugačiju procjenu unutar njegovog kruga. Prema tim informacijama, pojedini predsjednikovi najbliži savjetnici privatno upozoravaju da bi sukob mogao potrajati znatno duže.
Upravo tu se nalazi najveći problem za Washington. Ako se rat produži, pitanje više nije samo koliko projektila Iran može ispaliti niti koliko ih američka protivraketna odbrana može presresti. Pitanje postaje koliko dugo SAD mogu održavati visoku vojnu prisutnost u regionu, a da istovremeno ne uvuku dodatne države i ne izazovu širi regionalni rat.
Napad na Muwaffaq Salti zato treba posmatrati kao upozorenje, a ne samo kao još jedan događaj u nizu. Čak i ako je većina projektila presretnuta, činjenica da Iran pokušava direktno gađati američke kapacitete u Jordanu pokazuje da se prostor za ograničavanje sukoba sužava.
Komentar
Najopasniji dio ove krize nije samo ono što se već dogodilo, nego mogućnost da obje strane počnu vjerovati da protivnik nema dovoljno snage ili političke volje da nastavi. Takve procjene često vode ka pogrešnim potezima i novoj eskalaciji.
Ako Washington zaista očekuje da će Teheran uskoro popustiti, a Iran istovremeno vjeruje da može nastaviti nanositi štetu američkim snagama bez dramatične reakcije, prostor između pritiska i otvorenog regionalnog rata postaje sve uži.
Izvor: CBS, Wall Street Journal, IRNA