Iran i Oman navodno su nakon višesedmičnih pregovora postigli dogovor o podjeli teritorijalnih voda i prihoda u Hormuškom tjesnacu, jednom od najvažnijih pomorskih prolaza za svjetsku trgovinu energentima.
Prema tvrdnjama koje je objavila iranska Revolucionarna garda, dvije zemlje usaglasile su rješenje koje uređuje njihove udjele u vodama tjesnaca i raspodjelu prihoda. Međutim, dogovor između Teherana i Muscata sam po sebi ne znači i povratak normalne plovidbe.
Hormuz ostaje ključna poluga pritiska
Iran poručuje da će tjesnac ostati zatvoren za pomorski saobraćaj sve dok Sjedinjene Američke Države ne prihvate uvjete koje Teheran postavlja u širem političkom dogovoru.
To pokazuje da se pitanje Hormuza više ne tretira samo kao pitanje pomorske kontrole. Tjesnac je postao sredstvo političkog i ekonomskog pritiska. Svaka odluka o njegovom otvaranju može direktno utjecati na cijene energije, troškove transporta i sigurnost globalnih lanaca snabdijevanja.
Iran tvrdi da Washington opstruira pregovore i poručuje da bi otvaranje tjesnaca bilo moguće ukoliko SAD promijeni svoj pristup. Istovremeno, američke prijetnje novim sankcijama dodatno povećavaju pritisak na Teheran.
Svjetsko tržište pažljivo prati svaki potez
Hormuški tjesnac ima ogroman značaj za globalno tržište jer kroz njega prolazi veliki dio svjetske trgovine naftom i ukapljenim prirodnim plinom. Zbog toga svaka ozbiljnija prijetnja plovidbi odmah izaziva zabrinutost među trgovcima i energetskim kompanijama.
Iako su posljednjih dana postojali signali koji su otvorili prostor za diplomatsko rješenje, sigurnost plovidbe i dalje je pod znakom pitanja. Iran je ranije poduzeo mjere protiv određenih plovila, dok dio brodara već izbjegava rutu zbog povećanog rizika.
Zanimljivo je da su, uprkos tenzijama i novim prijetnjama sankcijama, cijene nafte posljednjih dana padale. Tržište očigledno pokušava procijeniti postoji li mogućnost političkog dogovora koji bi smanjio rizik od dugotrajnog prekida transporta kroz Hormuz.
Komentar
Ono što se trenutno događa oko Hormuškog tjesnaca pokazuje koliko je geopolitika direktno povezana s cijenom energije. Iran očigledno pokušava iskoristiti svoj strateški položaj kako bi povećao pregovarački pritisak na Washington, dok SAD sankcijama pokušava ograničiti prostor djelovanja Teherana.
Ključno pitanje više nije samo ko kontroliše Hormuz, nego ko će prvi popustiti u širem političkom sporu. Ako dogovor bude postignut, tržišta bi mogla odahnuti. Ako se pregovori ponovo uruše, Hormuz bi vrlo brzo mogao postati mnogo veći problem za svjetsku ekonomiju.
Izvor: Reuters