Skoro 30 godina čekanja završava se dostojanstvenim ispraćajem za deset žrtava
Postoje priče koje ni vrijeme ne može izbrisati. Gotovo tri decenije nakon genocida u Srebrenici, deset porodica konačno će imati priliku da dostojanstveno isprati svoje najmilije. Njihovi posmrtni ostaci bit će ukopani 11. jula u Memorijalnom centru Potočari.
Dug put do identifikacije
Proces pronalaska i identifikacije žrtava genocida traje već skoro 30 godina. Mnoge porodice godinama su čekale vijesti o svojim najbližima, nadajući se da će barem pronaći njihove posmrtne ostatke.
U mnogim slučajevima pronađen je samo dio skeletnih ostataka, jer su tijela nakon zločina premještana u sekundarne i tercijarne masovne grobnice. Upravo zbog toga identifikacija često traje godinama, a nekada i decenijama.
Za deset porodica ove godine taj težak proces konačno dobija svoj završni čin – ukop u Potočarima.
Zašto se neke porodice odlučuju na ukop i kada nisu pronađeni svi posmrtni ostaci?
To je jedna od najtežih odluka koju porodice moraju donijeti. Neki čekaju godinama u nadi da će biti pronađeni svi ostaci njihovih najmilijih. Drugi odluče da ih ukopaju i kada je pronađen samo dio kostiju, smatrajući da je važno imati mjesto na kojem mogu odati počast.
Takve odluke nisu nimalo lake, ali za mnoge predstavljaju kraj dugog perioda neizvjesnosti.
Potočari ostaju mjesto sjećanja
Svake godine, 11. jula, u Memorijalnom centru Potočari okupljaju se porodice žrtava, preživjeli, građani i brojne delegacije kako bi odali počast ubijenima u genocidu počinjenom u julu 1995. godine.
Komemoracija nije samo podsjećanje na prošlost. Ona nosi i poruku da se istina sačuva, da se žrtve ne zaborave i da buduće generacije znaju šta se dogodilo.
Iako broj novih ukopa iz godine u godinu opada, potraga za nestalim osobama i dalje traje. Još uvijek postoje porodice koje čekaju bilo kakvu informaciju o sudbini svojih najbližih.
Sjećanje koje ne prestaje
Svaki novi ukop donosi tugu, ali i određeni mir porodicama koje su godinama živjele u neizvjesnosti. Nakon toliko vremena, konačno dobijaju mjesto na kojem mogu proučiti fatihu, položiti cvijeće ili jednostavno zastati u tišini.
Komentar:
Vrijeme može proći, ali bol porodica koje još tragaju za svojim najmilijima ne nestaje. Svaki pronađeni i identificirani posmrtni ostatak važan je korak ka istini, dostojanstvu žrtava i miru njihovih porodica.
Izvor: na osnovu informacija Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari i Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine.
Napomena: Tekst je zasnovan na javno dostupnim informacijama i izjavama nadležnih institucija i porodica žrtava. Izjave i lična svjedočenja predstavljaju stavove osoba koje su ih iznijele i mogu sadržavati subjektivne elemente.