Kako prenosi Russia’s Supreme Court, odnosno kako su vijest o odluci prenijeli brojni međunarodni mediji, Rusija je u srpnju 2025. napravila još jedan potez koji je izazvao burne reakcije – takozvani „International Satanist Movement“ proglašen je ekstremističkom organizacijom i zabranjen na teritoriju cijele zemlje.
Naravno, društvene mreže su odmah odradile svoj dio posla. Ubrzo se proširila tvrdnja da u Rusiji sada „samo štovanje Sotone“ automatski znači osam godina zatvora. Ali, kao i obično, stvarnost je nešto složenija od viralnog naslova.
Nije svaka crna majica karta za zatvor
Važno je razdvojiti činjenice od senzacionalizma. Sama odluka ruskog Vrhovnog suda ne znači da će svaka osoba koja se naziva sotonistom sutra završiti iza rešetaka na osam godina.
Kazne o kojima se govori proizlaze iz postojećih ruskih zakona protiv ekstremizma. Drugim riječima, ozbiljne zatvorske kazne mogu se odnositi na organiziranje zabranjene skupine, financiranje njezina rada, vrbovanje novih članova ili aktivno sudjelovanje u organizaciji koju je država proglasila ekstremističkom.
Ali tu dolazimo do glavnog problema: gdje je granica?
Ako je netko član organizirane skupine koja propagira nasilje, kriminal ili mržnju, država naravno ima pravo reagirati. To nije sporno. Međutim, kada se zabrani pokret čija je definicija široka i prilično nejasna, onda se otvara prostor za različita tumačenja.
Tko odlučuje što je opasno, a što je samo nečije uvjerenje?
Kritičari upravo na to upozoravaju. Što će se sve smatrati „podrškom“ zabranjenom pokretu? Simbol na majici? Objave na društvenim mrežama? Glazba? Knjiga? Privatno izraženo vjersko ili filozofsko uvjerenje?
U zemlji u kojoj država ima široke ovlasti u području sigurnosti i ekstremizma, takva pitanja nisu nimalo bezazlena.
Zagovornici odluke, s druge strane, tvrde da Rusija štiti tradicionalne vrijednosti i društvo od destruktivnih ideologija. I to je argument koji će mnogima zvučati razumljivo. Nijedna država ne želi čekati da neka opasna organizacija napravi problem prije nego što reagira.
Ali zaštita društva i zaštita slobode nisu uvijek jednostavno pomirljive stvari.
Kad država počne određivati granice uvjerenja
Ovdje zapravo nije riječ samo o sotonizmu. Pitanje je puno šire: koliko daleko država smije ići u određivanju koje su ideje prihvatljive, a koje predstavljaju prijetnju?
Ako postoji konkretan kriminal, nasilje ili organizirano ugrožavanje drugih ljudi, zakon mora reagirati. Ali ako se granice postave preširoko, onda svaka nepopularna, čudna ili provokativna ideja jednog dana može završiti pod etiketom „ekstremizma“.
Narodski rečeno – nije problem kad država lovi kriminalce. Problem nastaje kada nitko više nije siguran gdje prestaje kriminal, a počinje nečije pravo da misli i vjeruje drugačije.
Ruska odluka zato nije priča samo o Sotoni. To je priča o tome koliko slobode ostaje kada država sebi da pravo odlučivati koje su ideje društveno prihvatljive, a koje nisu.
Izvor: Russia’s Supreme Court / međunarodni medijski izvještaji o odluci od 23. srpnja 2025.