Prijevremeni izlazak zatvorenika u Engleskoj i Walesu otvara mnogo šire pitanje od samog manjka mjesta u zatvorima. Vlada je pred izborom između dva loša scenarija: pustiti dio osuđenika ranije ili riskirati da sustav dođe do točke u kojoj za nove pritvorenike i osuđenike jednostavno više nema dovoljno prostora.
Prvih 700 zatvorenika trebalo je biti pušteno u okviru novog programa, koji bi ukupno mogao obuhvatiti oko 4500 ljudi. Riječ je o prvom od deset planiranih valova prijevremenih izlazaka, a cijeli bi proces trebao trajati do lipnja 2027. godine.
Problem nije nastao preko noći. Zatvorski sustav već je opterećen gotovo do krajnjih granica. Početkom tjedna iza rešetaka je bilo 87.499 ljudi, što znači da su kapaciteti bili popunjeni 98,2 posto. Vlada tvrdi da je naslijedila sustav koji se približavao točki pucanja, dok kritičari upozoravaju da se problem sada pokušava riješiti mjerom koja može stvoriti nove sigurnosne rizike.
Sustav kupuje vrijeme, ali ne rješava problem
Novi režim mijenja trenutak u kojem dio zatvorenika može napustiti zatvor. Oni koji bi prema dosadašnjim pravilima kaznu služili dulje sada mogu izaći ranije, dok su iz programa izuzeta određena teška kaznena djela. Broj obuhvaćenih zatvorenika tako je smanjen s prvotno procijenjenih 6000 na oko 4500.
Vlada pritom naglašava da prijevremeni izlazak ne znači potpunu slobodu bez kontrole. Osuđenici ostaju pod uvjetima nadzora, a predviđena je i veća upotreba elektroničkih narukvica. U slučaju kršenja uvjeta moguće je ponovno slanje u zatvor.
No upravo tu nastaje najveća dilema. Elektroničko praćenje može pokazati gdje se osoba nalazi ili pomoći u kontroli određenih uvjeta, ali samo po sebi ne može spriječiti svako kazneno djelo. Upozorenja predstavnika službi i organizacija za zaštitu žrtava zato otvaraju pitanje može li sustav nadzora pratiti broj ljudi koji će mu biti dodijeljen.
Za žrtve problem nije statistika popunjenosti zatvora, nego osjećaj sigurnosti. Posebno zabrinjava mogućnost da osobe osuđene za određena kaznena djela ponovno dođu u kontakt sa žrtvama ili članovima njihovih obitelji. Vladina odluka zato nužno ima posljedice koje se ne mogu mjeriti samo brojem slobodnih zatvorskih ćelija.
Kriza koja se samo odgađa
Posebno je važno da prijevremeno puštanje nije jedini potez kojim se britanske vlasti pokušavaju nositi s prenapučenim zatvorima. I ranija konzervativna vlada koristila je sličan mehanizam, a između listopada 2023. i rujna 2024. na taj je način zatvor napustilo više od 10.000 ljudi.
To pokazuje da problem nije nastao dolaskom nove vlade. Riječ je o dugotrajnijem pritisku na zatvorski i pravosudni sustav. Ako broj zatvorenika nastavi rasti, prijevremeni otpusti mogu biti samo privremeno rješenje.
Projekcije prema kojima bi broj zatvorenika do kraja desetljeća mogao dosegnuti oko 100.000 dodatno pokazuju razmjere izazova. Planirana ulaganja od sedam milijardi funti trebala bi omogućiti izgradnju novih zatvorskih kapaciteta i stvaranje oko 14.000 dodatnih mjesta do 2031. godine.
Drugim riječima, vlada pokušava istodobno gasiti požar i graditi novi sustav. Dok se ne izgrade nova mjesta, potrebno je pronaći način da postojeći zatvori ne dosegnu potpunu popunjenost. Ali što se više zatvorenika pušta ranije, to je veći pritisak na probacijske službe, policiju i sustave zaštite žrtava.
Komentar
Britanska vlada možda nema jednostavno rješenje, ali činjenica da je zatvorski sustav došao toliko blizu maksimalnoj popunjenosti pokazuje da se problem godinama gomilao. Prijevremeno puštanje može kupiti vrijeme, ali ne može zamijeniti dugoročnu reformu zatvorskog sustava.
Ključno pitanje zato nije samo koliko će zatvorenika izaći ranije, nego hoće li država istodobno imati dovoljno ljudi, novca i kapaciteta da ih učinkovito nadzire. Ako taj dio sustava ne bude pratio promjene u zatvorima, smanjenje pritiska iza rešetaka moglo bi samo premjestiti dio problema na ulicu.
Izvor: BBC