Belgija otpustila učiteljicu zbog hidžaba: Gdje prestaje neutralnost, a počinje diskriminacija?
Nije izgubila posao zato što nije znala raditi s djecom, niti zato što je, prema dostupnim izvještajima, imala loše rezultate. Problem je nastao zbog hidžaba koji nije željela skinuti na radnom mjestu. Kako prenosi The Brussels Times, belgijska pokrajina Istočna Flandrija otpustila je učiteljicu Hadiju Amajoud nakon što je odbila poštovati pravilo koje zabranjuje vidljive vjerske simbole u pokrajinskim školama. Iza ove odluke ostalo je pitanje koje se ne tiče samo Belgije, nego cijele Evrope: može li se čovjeku tražiti da ostavi dio svog identiteta pred vratima škole kako bi dokazao da je profesionalan?
Pravila za sve ili zabrana koja neke pogađa više od drugih?
Amajoud je od 2022. godine radila u školi za djecu s posebnim obrazovnim potrebama u mjestu Assenede. Hidžab je nosila i kada je počela raditi. Međutim, pokrajina je 2024. izmijenila pravilnik i uvela zabranu vidljivih vjerskih i filozofskih simbola za zaposlene, uz određene izuzetke.
Učiteljica nije pristala skinuti hidžab, a postupak je na kraju završen otkazom u septembru 2026. godine. Prema medijskim izvještajima, njen rad nije bio negativno ocijenjen.
Zagovornici ovakvih pravila kažu da škola mora biti neutralna i da se ista mjerila moraju primjenjivati na sve. Na prvi pogled, to zvuči jednostavno i pravedno. Ako postoji pravilo, svi ga moraju poštovati.
Ali narod s pravom može postaviti i drugo pitanje: ako učiteljica kvalitetno radi svoj posao, po čemu je njena marama prepreka obrazovanju djece?
Neutralnost bi trebala značiti da nijedno dijete nije manje vrijedno zbog svoje vjere ili porijekla. Ne bi trebala automatski značiti da zaposleni moraju izgledati isto da bi se smatrali profesionalcima.
Šta djeca zapravo uče iz ovakvih odluka?
Posebno je osjetljivo što je riječ o učiteljici koja radi s djecom kojoj je potrebna dodatna podrška. U takvom poslu važni su strpljenje, znanje, razumijevanje i odnos prema učenicima. Odjeća sama po sebi ne govori je li neko dobar nastavnik.
S druge strane, javne ustanove imaju pravo uređivati svoj rad i postavljati pravila, ali ta pravila ne bi trebala biti iznad pitanja proporcionalnosti i osnovnih sloboda. Jednaka zabrana na papiru ne mora uvijek značiti i jednak teret u stvarnom životu.
Ako se od žene traži da bira između posla i vjerskog uvjerenja, onda rasprava više nije samo o odjeći. Radi se i o tome koliko prostora društvo ostavlja ljudima koji se po izgledu ili uvjerenjima razlikuju od većine.
Sloboda ne bi trebala imati cijenu radnog mjesta
Po mom mišljenju, učitelji bi trebali imati pravo nositi vidljive vjerske simbole sve dok time ne ugrožavaju učenike, ne diskriminiraju ih i uredno obavljaju svoje dužnosti. Profesionalnost se dokazuje radom, a ne time koliko se neko uklapa u zamišljenu sliku neutralnog čovjeka.
Naravno, pravila moraju biti jednaka za sve. Ali jednaka pravila ne smiju postati izgovor da se ljudima oduzima mogućnost da rade zbog mirnog izražavanja vlastitih uvjerenja.
Jer ako učimo djecu da poštuju različitosti, onda bismo to trebali pokazati i vlastitim postupcima. U suprotnom, lijepo ćemo govoriti o toleranciji, a u praksi poručivati da je prihvatljiva samo ona različitost koja se ne vidi.
Izvor: The Brussels Times, 14. septembar 2026.