Andrija Mandić izazvao nove reakcije nakon poruke porodici Ratka Mladića
Predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić objavio je da je izrazio saučešće Darku Mladiću povodom smrti njegovog oca Ratka Mladića. Ovaj potez odmah je izazvao političke reakcije, posebno zbog činjenice da je riječ o predsjedniku parlamenta države koja se nalazi na evropskom putu.
Ratko Mladić pravosnažno je osuđen na doživotni zatvor pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Mandićeva poruka, međutim, nije ostala samo pitanje privatnog saučešća. Njegovo javno isticanje funkcije generala Ratka Mladića otvorilo je pitanje odnosa crnogorskih institucija prema presuđenim ratnim zločinima i žrtvama.
Reakcija Sunčane Glavak
Hrvatska europarlamentarka Sunčana Glavak oštro je kritikovala Mandićev postupak. Poručila je da on, kao predsjednik Skupštine Crne Gore, nije samo privatna osoba i da njegove javne izjave imaju institucionalnu i političku težinu.
Glavak je posebno problematizovala činjenicu da je Mandić u poruci koristio Mladićev generalski čin, smatrajući da se time može stvoriti slika kojom se potiskuje činjenica da je riječ o osobi pravosnažno osuđenoj za najteže međunarodne zločine.
Njena poruka svodi se na šire pitanje koje već godinama prati zemlje regiona: može li se evropska budućnost graditi bez jasnog odnosa prema ratnoj prošlosti i pravosnažnim presudama međunarodnih sudova.
Između privatnog saučešća i javne funkcije
Sasvim je razumljivo da smrt roditelja predstavlja ličnu tragediju i da izražavanje saučešća porodici samo po sebi ne mora značiti podršku postupcima preminule osobe. Međutim, kada takvu poruku javno objavi jedan od najviših funkcionera države, granica između privatnog i političkog postaje mnogo osjetljivija.
Posebno je problematično što se Ratko Mladić ne može posmatrati samo kroz vojni čin. Njegova odgovornost za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine utvrđena je pravosnažnim sudskim presudama.
Zbog toga svako javno spominjanje njegovog nasljeđa nosi određenu političku težinu. U društvima koja još uvijek nose posljedice rata, način na koji političari govore o presuđenim ratnim zločincima direktno utiče i na odnos prema žrtvama i kulturi sjećanja.
Kratak komentar
Ovdje nije ključno pitanje smije li neko izraziti saučešće porodici preminulog čovjeka. Ključno je šta javni funkcioner svojim riječima poručuje i da li istovremeno jasno poštuje pravosnažne presude i dostojanstvo žrtava. Evropski put bilo koje zemlje ne može biti samo pitanje političkih pregovora i formalnog ispunjavanja uslova. Suočavanje s ratnom prošlošću mora biti dio tog procesa.
Izvor: Dnevni avaz