Američki predsjednik Donald Trump suočen je s možda najtežom odlukom svog drugog mandata. Nakon mjeseci sukoba s Iranom, Washington još nije ostvario jasnu stratešku pobjedu, dok cijena rata raste iz dana u dan.
Iran nije vojno slomljen, njegov nuklearni program nije trajno uklonjen, a Hormuški moreuz ponovo je postao ozbiljna prijetnja svjetskoj trgovini i tržištu energenata.
Trump sada ima tri glavne mogućnosti: proširiti vojnu kampanju, pojačati ekonomski pritisak ili proglasiti pobjedu i pokušati izaći iz rata.
Problem je u tome što svaka od tih opcija nosi ozbiljne posljedice.
VOJNA ESKALACIJA POSTAJE SVE RIZIČNIJA
Trump je posljednjih dana razmatrao povratak intenzivnim napadima na Iran, uključujući udare na energetsku infrastrukturu i raketne kapacitete.
Ipak, američki vojni i politički savjetnici upozorili su ga da masovno bombardovanje vjerovatno ne bi natjeralo Teheran na kapitulaciju niti ozbiljne pregovore.
Takvi udari mogli bi izazvati velike civilne žrtve, dodatno razoriti iransku infrastrukturu i otvoriti još širi regionalni rat.
Poseban problem predstavljaju američke zalihe presretača za protuzračne sisteme. Nakon uzastopnih iranskih napada na američke baze i saveznike, dio zaliha pao je na nivo koji zabrinjava vojni vrh.
Amerika ne mora misliti samo na Iran. Iste rakete potrebne su za zaštitu američkih snaga u drugim dijelovima svijeta i za moguće buduće sukobe.
U Washingtonu zato strahuju da Moskva i Peking pažljivo prate koliko je američkih vojnih resursa potrošeno na Bliskom istoku.
SANKCIJE NISU SLOMILE TEHERAN
Druga mogućnost je nastavak i pojačavanje ekonomskog pritiska.
Trump već godinama tvrdi da će sankcije natjerati Iran da promijeni politiku, odustane od nuklearnog programa i prihvati američke zahtjeve.
Iran jeste pretrpio ogromnu ekonomsku štetu, ali vlast nije pala, a država se prilagodila dugotrajnoj izolaciji.
Teheran je razvio načine za prodaju nafte, zaobilaženje sankcija i nastavak saradnje s Rusijom, Kinom i drugim partnerima.
Dodatni pritisak mogao bi još više pogoditi iranske građane, ali nema garancije da bi doveo do promjene ponašanja političkog i vojnog vrha.
Ekonomski rat djeluje sporo, dok Trumpu vrijeme ističe. Cijene goriva rastu, američka javnost postaje sve nezadovoljnija, a republikanci se približavaju međuizborima.
PROGLASITI POBJEDU I NAPUSTITI RAT
Treća opcija možda izgleda najjednostavnije: Trump bi mogao proglasiti da je Iran dovoljno oslabljen, proglasiti uspjeh i povući Sjedinjene Američke Države iz sukoba.
Ali takav izlaz imao bi visoku političku i stratešku cijenu.
Iran bi mogao zadržati dio nuklearnih kapaciteta, nastaviti tajni program i dodatno učvrstiti kontrolu nad plovidbom kroz Hormuški moreuz.
Trump bi se kod kuće suočio s optužbama da je započeo skup rat bez jasne pobjede, dok bi američki saveznici mogli posumnjati u spremnost Washingtona da dovrši vojne kampanje koje započne.
Za predsjednika koji svoj politički imidž gradi na snazi i pobjedama, izlazak bez jasnog rezultata mogao bi izgledati kao poraz.
PRIMIRJE KOJE NIJE RIJEŠILO NIŠTA
Trump je već pokušao predstaviti privremeni prekid vatre kao veliki diplomatski uspjeh.
Sporazum je, međutim, brzo počeo pucati pod pritiskom sukoba u Hormuškom moreuzu i različitih interesa unutar samog Irana.
Dok su pojedini iranski pregovarači pokazivali spremnost na ekonomski dogovor, Revolucionarna garda željela je zadržati kontrolu nad moreuzom i pokazati da upravo ona određuje pravila na terenu.
To je otkrilo ključni problem američke strategije: čak i kada Trump postigne dogovor s jednim dijelom iranske vlasti, nije sigurno da ga prihvataju vojni i sigurnosni centri moći.
AMERIČKA JAVNOST GUBI STRPLJENJE
Rat je sve nepopularniji i unutar Sjedinjenih Američkih Država.
Prema posljednjim istraživanjima, samo 29 posto Amerikanaca odobrava Trumpovo vođenje sukoba s Iranom, dok velika većina smatra da rat nije vrijedan troškova koje je donio.
Sve više republikanaca strahuje da će rast cijena goriva, vojni troškovi i produžavanje sukoba imati ozbiljne posljedice na izborima.
Dio Trumpovih saveznika otvoreno traži završetak rata, ali niko još nije objasnio kako ga okončati bez ostavljanja utiska da je Iran izdržao američki pritisak.
Trumpov najveći problem nije to što nema opcije. Problem je što nijedna od njih ne donosi čistu pobjedu.
Ako pojača napade, rizikuje širi rat, civilne žrtve i iscrpljivanje američke odbrane. Ako se osloni na sankcije, mogao bi godinama čekati rezultat koji možda nikada neće stići. Ako proglasi pobjedu i ode, Iran bi mogao tvrditi da je preživio napad najmoćnije vojske svijeta.
Trump je u rat ušao vjerujući da će nepredvidivost natjerati protivnika na povlačenje. Sada je upravo on taj koji ne zna koji će potez protivnik očekivati, a koji bi mogao izazvati katastrofu.
Tri opcije postoje. Nijedna nije dobra.
Izvor: The New York Times, Reuters, Axios, Washington Post