EU i dalje kupuje rusku robu dok sankcije imaju svoje granice
Više od četiri godine od početka rata u Ukrajini, Europska unija i dalje održava značajnu trgovinsku razmjenu s Rusijom, iako je ona znatno manja nego prije invazije. Sankcije su ograničile veliki dio poslovanja, ali nisu prekinule uvoz proizvoda koje europska industrija i dalje smatra ključnima za svoje funkcioniranje.
Prema dostupnim podacima, Rusija je u prvih pet mjeseci ove godine izvezla robu u zemlje EU u vrijednosti od gotovo deset milijardi eura. Najveći dio tog izvoza i dalje otpada na energente, ali važnu ulogu imaju i čelik, aluminij te drugi industrijski proizvodi.
Energetika ostaje najveća poveznica
Unatoč političkim porukama o smanjenju ovisnosti o ruskim energentima, ukapljeni prirodni plin i dalje je među najvažnijim proizvodima koje europske države kupuju iz Rusije. Uz LNG, nastavlja se trgovina naftom i naftnim derivatima u okvirima koje trenutačne sankcije još dopuštaju.
Planirano je da potpuna zabrana uvoza ruskog ukapljenog plina stupi na snagu 2027. godine, što bi trebalo dodatno smanjiti energetsku povezanost Bruxellesa i Moskve.
Europska industrija još ovisi o ruskom čeliku
Osim energije, europske tvornice i dalje u velikoj mjeri koriste ruski čelik i aluminij. Posebno je zanimljivo da pojedine velike ruske kompanije i dalje upravljaju proizvodnim pogonima unutar država članica Europske unije, gdje zapošljavaju tisuće radnika i proizvode materijale za automobilsku, građevinsku i energetsku industriju.
Ruske čelične ploče ostaju konkurentne zbog nižih cijena, pa ih pojedine europske tvornice i dalje uvoze te prerađuju u gotove proizvode. Upravo zbog takve povezanosti mnoge članice EU nisu sklone naglim zabranama koje bi mogle dovesti do zatvaranja pogona i gubitka radnih mjesta.
Politika i gospodarstvo još nisu pronašli zajedničko rješenje
Iako Europska unija najavljuje zatvaranje preostalih izuzetaka u režimu sankcija, praksa pokazuje da gospodarski interesi i dalje imaju važnu ulogu u donošenju odluka. Posebno se to odnosi na sektor čelika, gdje bi uvođenje strožih mjera moglo izazvati ozbiljne posljedice za europsku proizvodnju.
Analitičari smatraju da je zbog ovisnosti pojedinih europskih tvornica o ruskim sirovinama malo vjerojatno da će u skorije vrijeme biti uvedena potpuna zabrana uvoza čeličnih poluproizvoda. To pokazuje koliko je teško potpuno prekinuti gospodarske veze koje su se gradile desetljećima.
Komentar
Rat u Ukrajini promijenio je političke odnose između Europe i Rusije, ali nije u potpunosti prekinuo gospodarske veze. Ovaj primjer pokazuje da sankcije imaju svoje granice kada se sudare s potrebama industrije, radnim mjestima i ekonomskim interesima država članica. Dok Bruxelles nastavlja najavljivati nove mjere, stvarnost potvrđuje da potpuna gospodarska odvojenost od Rusije ostaje dugoročan i složen proces.
Izvor: The Moscow Times